|
 Ivo Sanader rođen je 8. lipnja 1953. u Splitu. Živio je u religioznoj radničkoj obitelji s troje braće i sestrom u Plinarskoj ulici. Imovinski skormna obitelj Sanaderovih nije si mogla priuštiti školovanje četiri dijeteta te je stoga Ivina majka zamolila rektora splitske Nadbiskupske klasične gimnazije da primi Ivu na školovanje. Pruženu priliku Ivo je iskoristio i iskazao se kao odličan učenik. Po svršetku gimnazijskog školovnja odlazi u Rim na studij filozofije. No, ubrzo uviđa kako mu se tamo baš i ne sviđa te se vraća u Split. Nakon povratka u rodni Split upoznaje svoju buduću suprugu Mirjanu s kojom će se 1978. godine i vjenčati. Nakon vjenčanja mladi bračni bar Sanader odlazi u Innsbruck (Austrija) na studij. Mirjana upisuje studij arheologije, a Ivo komparativnu književnost i romanistiku. Društvo im pravi i Ivin mlđai brat Miro koji također živi i stuidra u Innsbrucku. Godine 1982. diplomira na temu Nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha.
Nakon završetka studija bračni par Sanader vraća se u Hrvatsku. Nakon povratka Ivo prvi posao pronalazi u marketinškom odjelu Dalmacijaturista. No, tu nije ostao zadugo. Pronalazi novo radno mjesto u nakladničkoj tvrtki Logos gdje se zapošljava na radnom mjestu programskogu urednika 1983. godine. Pet godina kasnije (1988.) postaje glavni i odgovorni urednik. U to vrijeme radi na uređivanju časopisa Mogućnosti. Karijeru u nakladničkoj kući prekida iznenadni otkaz (istovremeno otkaz dobiva i njegova supruga). Na Odsjeku za germanistiku Filozofsksog fakulteta u Zadru otvara se slobodno radno mjesto za koje mu i njegov bivši mentor sa sveučilišta u Innsbrucku, Zoran Konstantinović, daje preporuku. Ali Sanader se odlučuje sa suprugom otići u Austriju. U Austriji osniva dvije privatne tvrtke. Odlaskom u Austriju ne gubi veze s domovinom. Naprotiv, surađuje s magazinom Start koji je u to doba bio veoma popularan. Start je, između ostalog, objaviljivao i vrlo popularne fotografije pin-up djevojaka. Sanader je tada bio uposlen u agenciji Meyer Press s kojom je Start dogovorio nabavke materijala. Jedan od urednika Starta Mladen Pleše kaže: On je bio vrlo profesionalan, sve je uvijek stizalo na vrijeme, a u agenciji je uživao jako dobar status, svi su mu se uvijek obraćali s 'herr doktor'. Pred kraj osamdesetih uAustriji osniva ogranak HDZ-a, te ostvaruje prve kontakte s Franjom Tuđmanom.
U Split se Sanader vraća u praskozorje rata. Po povratku u Split od splitskog gradonačelnika Onesnina Cvitana zatražuje razgovor nakon kojeg Cvitan konstatira da Sanader ima odgovarajući strukturu i reference za rad na mjestu intendanta HNK. Dolaskom na mjesto intendanta Sanader je češće i u medijima. U razgovoru za tjednik Danas objašnjava kako on doživljava ono što se u to vrijeme naizvalo kroatizacijom repertoara. Tako kaže da je njegova programska politika da se se ide u pravcu zdravijeg, slobodnijeg mischunga hrvatskih i stranih djela zato što u prošlim, represivnim vremenima djela hrvatskih autora često nisu mogla biti u prilici da se odmjeravaju s onim europskim i svjetskim. Tjednik Feral Tribune kasnije će pisati da je Sanader na mjestu intendanta otpustio dio zaposlenika HNK-a zbog njihove nacionalne pripadnosti.
S mjesta intendanta splitskog HNK Sanader odlazi u kolovozu 1992. godine (nakon što je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora) na mjesto ministra znanosti, tehnologije i informatike na kojem ostaje do siječnja 1993. godine. No, unatoč svojoj zvaničnoj funkciji Sanader se uglavnom bavi pregovorima s međunarodnim mirovnim posrednicima. Ministarsko mjesto zamjenjuje funkcijom zamjenika ministra vanjskih poslova što je bila svojevrsna nagrada za dotadašnji rad. Na tom novom radnom mjestu najveći uspjeh Sanader bilježi u trenu kada uspijeva dogovoriti ukidanje viza za hrvatske državljane koji putuju u Grčku. Međutim Sanaderov smisao za pregovaranje korišten je i za druge svrhe. Naime, Sanader je služio i za vrbovanje osoba iz drugih stranaka. Svoj vrhunac u pregovaračkom poslu pokazao je u Vlaku slobode - kada je nagovorio Damira Zorića, Matu Meštrovića i Nikolu Grabića da pristupe HDZ-u.
Krajem studenog 1995. godine postaje predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS), a nakon što je Hrvoje Šarinić razriješen te dužnosti na vlastiti zahtjev. U siječnju 1996. godine postaje član Zajedničkog vijeća za suradnju između Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine. Nešto kasnije Šarinić se vratio pod okrilje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, a Sanader je smjenjen s te dužnosti (studeni 1996.)i vraćen u Ministarstvo vanjskih poslova na staro radno mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova. Na novom/starom radnom mjestu marljivo radi na uspostavi izraelsko-hrvatskih iznosa. Vrhunac tih napora susret je spomenute trojice s izarelskim zamjenikom ministar vanjskih poslova Eytanom Bentsurom u Budimpetši 1997., nakon čega su uspotavljeni diplomatski odnosi između Hrvatske i Izraela. Naredne godine (1998.) postaje članom Državnog odbora za pripremu dolaska pape Ivana Pavla II. Angažirao se i u akciji postavljanja spomenika Marku Maruliću na istoimenom zagrebačkom trgu. Za taj je trud nagrađen priznanjem Kluba drevnih Zagrepčana i Zlatnim grbom grada Splita.
Na 5. Općem saboru HDZ-a izabran je za predsjednika stranke nasljedivši na tom mjestu Franju Tuđmana (do tada je unutar stranke obnašao dužnost člana Predsjedništva HDZ-a i međunarodnog tajnika stranke). Odgovarajući na prijedloge koji su se čuli na stranačkom saboru kako bi se HDZ trebao ispričati biračima izjavio je da bi se HDZ trebao ispričati članovima koji su ostali u HDZ-u i dr Tuđmanu zato što zastupnici HDZ-a nisu napustili sabornicu na svečanoj konstituirajućoj sjednici kada nije odana počast prvom hrvatskom predsjedniku. Na istom saboru izjavio je kako bi u Hrvatskoj bilo premalo zatvora da smo se mi 1990. ponašali kao današnja koalicija. Dolaskom na čelo HDZ-a uporno radi na modernizaciji i jačanju stranke što na izborima 23. studenog 2003. godine rezultira pobjedom HDZ-a i donosi Sanaderu mjesto hrvatskog premijera.
Ivo Sanader oženjen je svojom ljubavlju iz gimnazijskih dana Mirjanom s kojom ima dvije kćerke. Supruga radi na Odjelu za arehologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu na radnom mjestu predavača. Jedan brat Ive Sanadera je svećenik, a drugi je prosvjetni radnik dok je sestra redovnica. Zanimljivo je spomenuti kako je Sanaderova baka sestra Ante Topića Mimare. Objavio je i dvije knjige: I ružičasto je crno, te Fenomen parfema. U suradnji s Antom Stamaćem sastavio je antologiju hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času, koja je kasnije prevedena na desetak jezika. Član je Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN kluba.
Povratak na početnu stranicu
|
